Analiza · Open source

Je li otvoreni kod zaista slobodan? Tko plaća račun

Analiziramo financijsku pozadinu najvećih open-source projekata.

Otvoreni kod na tamnom monitoru s indigo ambijentalnim svjetlom

Svaki put kad pokreneš VS Code, koristiš Nginx ili instalaš Ubuntu paket, oslanjate se na rad inženjera koji su ga često pisali besplatno — ili jesu? Istina je složenija. Linux kernel danas održavaju pretežno zaposlenici kompanija poput Intela, Redrata i Microsofta, koji za to primaju plaću. VS Code razvija Microsoftov tim; Open SSL, koji štiti gotovo svaki HTTPS spoj na internetu, dugo je ovisio o donacijama koje su jedva pokrivale troškove jednog full-time developera. Heartbleed bug iz 2014. godine nije bio samo tehnički propust — bio je simptom strukturalnog podfinanciranja infrastrukture na kojoj počiva globalni web. Nakon tog incidenta osnovana je inicijativa Core Infrastructure Initiative, a kasnije Open Source Security Foundation, koje financiraju veliki igrači od Googlea do GitHuba. No pitanje ostaje: je li model u kojem korporacije financiraju zajednicu koja im osigurava besplatnu infrastrukturu zaista zdrav ekosustav ili sofisticirana eksploatacija volonterskog rada? Analizirali smo modele financiranja sedam ključnih open-source projekata, razgovarali s dva maintainera koji rade bez naknade i pregledali godišnje izvještaje najvažnijih fondacija. Zaključak nije crno-bijel: postoje primjeri koji rade, ali i strukturalni problemi koje nikakva donacija ne može trajno riješiti.

Jedan od maintainera s kojim smo razgovarali — koji je tražio anonimnost — opisao je svoju situaciju ovako: vikende troši na pregled pull requestova za projekt koji koriste milijuni, dok mu osnovna plaća dolazi od posve drugog poslodavca. Projekt nema sponzora. Ima GitHub zvjezdica, ali ne i novca. Ovo nije iznimka — istraživanje iz 2022. koje je proveo Tidelift pokazalo je da 46 % maintainera open-source projekata ne prima nikakvu naknadu, a 59 % ih opisuje burnout kao realni problem. Zajednica nastavlja funkcionirati zahvaljujući entuzijazmu i inerciji, ali dugoročna održivost takvog modela ostaje otvoreno pitanje koje zaslužuje više javne rasprave nego što dobiva.